Veza između šećera i rasta karcinoma
Utjecaj šećera na razvoj karcinoma tema je intenzivnog istraživanja i rasprava u posljednjih nekoliko godina. Šećer, posebno u obliku glukoze, primarni je izvor energije za stanice, uključujući stanice karcinoma. Ideja da šećer može poticati rast tumora izazvala je zabrinutost oko uloge prehrambenog šećera u razvoju i napredovanju raka. Ovaj članak istražuje znanstvene dokaze koji povezuju šećer s rastom tumora, osnovne biološke mehanizme i potencijalne implikacije za prevenciju i liječenje raka.
Šećer i karcinom: Kako ih povezujemo?
Sve stanice u tijelu, uključujući stanice raka, trebaju energiju za funkcioniranje i rast. Ta energija uglavnom dolazi iz glukoze, jednostavnog šećera koji se nalazi u mnogim namirnicama, uključujući ugljikohidrate.
Zabrinutost proizlazi iz opažanja da stanice raka konzumiraju glukozu mnogo brže od normalnih stanica.
– Otto Warburg
Ova pojava poznata je kao “Warburgov efekt”, nazvana po njemačkom biokemičaru Ottu Warburgu, koji ju je prvi opisao 1920-ih godina.
Warburg je primijetio da stanice raka obično pretvaraju glukozu u laktat, čak i u prisutnosti dovoljno kisika, što je manje učinkovito od uobičajenog procesa staničnog disanja koje koriste zdrave stanice. Ova neučinkovita proizvodnja energije znači da stanice raka trebaju više glukoze za održavanje svog rasta, što postavlja pitanje: doprinosi li konzumacija više šećera rastu raka?
Mehanizmi utjecaja šećera na karcinom
1. Povećano uzimanje glukoze od strane stanica raka
Stanice raka izražavaju veće razine transportera glukoze, proteina koji im pomažu apsorbirati glukozu iz krvotoka. Ovo povećano uzimanje glukoze podržava njihov brzi rast i proliferaciju.
2. Inzulin i faktori rasta slični inzulinu (IGF-ovi)
Visok unos šećera može dovesti do povećanja razine inzulina i faktora rasta sličnih inzulinu (IGF-ova) u krvi. Inzulin je hormon koji pomaže stanicama apsorbirati glukozu, dok su IGF-ovi uključeni u rast i preživljavanje stanica. I inzulin i IGF-ovi mogu potaknuti rast stanica raka i zaštititi ih od apoptoze (programirane stanične smrti), prirodnog obrambenog mehanizma protiv raka.
3. Upala
Prehrana bogata šećerom može dovesti do kronične upale, što je faktor rizika za rak. Upalni odgovori mogu stvoriti mikrookoliš koji podržava razvoj i napredovanje tumora.
4. Metabolički stres
Visoke razine šećera mogu dovesti do metaboličkog stresa u stanicama, osobito u mitohondrijima, što može pridonijeti oštećenju DNK i aktivaciji onkogena (gena koji mogu transformirati stanicu u tumorsku stanicu).
Trenutni dokazi i istraživanja
Istraživanja su dala miješane rezultate o tome postoji li izravna veza između unosa šećera i rizika od raka. Međutim, neka istraživanja sugeriraju da prehrana bogata šećerom, osobito rafiniranim šećerima i zaslađenim pićima, može povećati rizik od određenih vrsta raka, poput raka dojke i debelog crijeva. Na primjer, studija objavljena u The BMJ 2019. godine otkrila je da je visok unos zaslađenih pića povezan s povećanim rizikom od raka, posebno raka dojke.
Istraživanja na životinjama također su pokazala da smanjenje unosa prehrambenog šećera može usporiti rast tumora. U nekim slučajevima, ketogene dijete, koje su niske u ugljikohidratima i šećeru, pokazale su smanjenje veličine tumora u životinjskim modelima. Međutim, učinkovitost takvih dijeta kod ljudi još se istražuje.
Znanstveno dokazane činjenice
Warburgov efekt
Warburgov efekt je dobro utvrđena pojava u kojoj stanice raka preferiraju korištenje manje učinkovitog oblika proizvodnje energije zvanog glikoliza, čak i kada ima dovoljno kisika. To doista dovodi do povećane konzumacije glukoze od strane stanica raka.
Povećano uzimanje glukoze od strane stanica raka
Stanice raka često imaju više razine transportera glukoze, što im omogućava da apsorbiraju više glukoze. Ovo je ključni dio načina na koji potiču svoj brzi rast.
Inzulin i faktori rasta slični inzulinu (IGF-ovi)
Visok unos šećera može povećati razine inzulina, što može potaknuti rast stanica, uključujući stanice raka. Međutim, izravni učinak inzulina na napredovanje raka je složen i varira ovisno o vrsti raka.
Upala
Prehrana bogata šećerom može pridonijeti kroničnoj upali, koja je poznati faktor rizika za rak. Međutim, na upalu utječu mnogi čimbenici, ne samo unos šećera.
Metabolički stres
Metabolički stres uzrokovan visokim razinama šećera može dovesti do oštećenja stanica i može pridonijeti razvoju raka, ali to je samo jedan od mnogih čimbenika.
Dokazi iz istraživanja
Dok neka istraživanja sugeriraju povezanost između visokog unosa šećera i povećanog rizika od raka, dokazi nisu uvjerljivi za sve vrste raka. Promatračke studije često pronalaze korelacije, ali to ne dokazuje uzročnost. Potrebno je više istraživanja, osobito na ljudima, kako bi se uspostavile čvrste smjernice.
Prehrambene preporuke
Smanjenje unosa šećera, održavanje zdrave težine i praćenje uravnotežene prehrane općento može usporiti razvoj karcinoma i pridonijeti oporavku oboljele osobe.
Utjecaj šećera na razvoj karcinoma složena je problematika zbog utjecaja različitih bioloških mehanizama. Iako šećer sam po sebi ne uzrokuje rak, može poticati rast postojećih stanica raka pružajući im energiju potrebnu za proliferaciju. Stoga bi smanjenje unosa šećera moglo biti korisno za prevenciju raka i kao potporna mjera u liječenju raka. Kako se istraživanja nastavljaju razvijati, važno je ostati informiran i donositi prehrambene odluke koje podržavaju cjelokupno zdravlje i dobrobit.
Više o odgovarajućoj prehrani za prevenciju i suzbijanje karcinoma možete pronaći ovdje.
Članak se temelji na trenutnom znanstvenom razumijevanju, ali, kao i sve znanstvene teme, ima nijanse i kontinuirano se razvija. Za liječenje karcinoma neophodno je konzultirati se s odgovarajućim liječnikom/liječnicom.
