“Odakle dolaze bebe?” što odgovoriti djetetu

Samo je pitanje vremena prije nego što djeca postave pitanje: “Odakle dolaze bebe?” Evo što stručnjaci misle o tome kako odgovoriti – i što ne reći.

Zamislite ovaj scenarij: pripremate večeru jedne večeri, a vaše 4-godišnje dijete, koje je upravo završilo sastavljanje slagalice sa starijim bratom ili sestrom, pogleda prema vama i pita: “Odakle dolaze bebe?”

Djeca su puna pitanja, ali ovo može biti posebno izazovno za odgovoriti. Što bi roditelji trebali reći svojoj djeci o stvarnosti kako djeca dolaze na svijet – i kada bi trebali započeti razgovor? Koliko rano je prerano za činjenice o “pticama i pčelama”?

Srećom, ne morate se nositi s ovim sami. Konzultirali smo neke stručnjake za savjet o tome kako postupiti s ovim delikatnim i uvijek promjenjivim razgovorom.

Kako razgovarati s mališanima?

Amanda Gummer, doktorica psihologije, dječja psihologinja i osnivačica Dr. Gummer’s Good Play Guide, kaže da prva stvar koju treba zapamtiti jest da ovo pitanje može biti puno neugodnije za odrasle nego za djecu. Malu djecu “obično zanimaju činjenice”, objašnjava Dr. Gummer. Fokusiranje na biološki proces i predstavljanje teme kao znanstvene obično je dovoljno. “Na primjer, možete reći da kada [roditelji] vrlo puno vole jedno drugo, stvaraju posebnu stanicu koja raste i postaje dijete.”

Jillian Amodio, klinička socijalna radnica (LCSW) i osnivačica Moms For Mental Health, slaže se i dodaje da je važno koristiti odgovarajući vokabular kako bi se izbjegla nesporazum. To je važno čak i za ovu vrlo malu dobnu skupinu.

“Jedna stvar koju preporučujem je uvijek nazivati dijelove tijela njihovim stvarnim imenima od najranije dobi. To djeci pruža vokabular koji im je potreban da razgovaraju o svom tijelu na osnažujući način, bez srama ili zabune”, objašnjava Amodio. “Obično mlađa djeca imat će više pitanja o svom tijelu, kako beba dolazi u ‘trbuh’ osobe i kako beba izlazi, umjesto pitanja o samom seksu.”

Biti jasan s jednostavnim biološkim odgovorima u ovoj dobi često smiruje razgovor bez stigmatizacije teme kada djeca neizbježno ponovno postave pitanje.

Kako razgovarati s djecom školske dobi

U osnovnoj školi djeca su često razvojno spremna za detaljniji odgovor.

Christopher Kearney, doktor psihologije, istaknuti profesor i predsjednik Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Nevadi, Las Vegas, objašnjava da kasniji razgovori mogu nadograditi na prvi razgovor koji roditelji vode kada su djeca mlađa.

“Za djecu u osnovnoj školi može se primijeniti sličan pristup, možda s malo više detalja o činjenici da stvaranje bebe u većini slučajeva zahtijeva dvije osobe, opet s većim fokusom na nadolazeći događaj nego na uzrok”, kaže dr. Kearney. Također je važno komunicirati svojem djetetu da sve obitelji izgledaju različito, s samohranim roditeljima, roditeljima iz LGBTQ+ zajednice i drugim vrstama raznolikih kućanstava.

Djeca osnovne škole mogu razumjeti apstraktnije koncepte, ali ključ je smjestiti te apstraktne pojmove u biologiju, što uklanja potencijalnu sramotu i nelagodu iz jednadžbe. “Kako djeca odrastaju, možda će biti spremna za detaljnije informacije o ljudskom reproduktivnom sustavu, uključujući ulogu spermija i jajeta u oplodnji te razvoju fetusa”, potvrđuje dr. Gummer.

Kako razgovarati s adolescentima

Kako djeca postaju preadolescenti i tinejdžeri, pitanje “odakle dolaze bebe” trebalo bi uključivati specifičnije razgovore o seksu. “Starija djeca počet će postavljati pitanja o seksu, seksualnosti i seksualnim činovima. Seksualnost je normalan dio ljudskog razvoja i trebala bi se otvoreno i iskreno razgovarati o njoj”, objašnjava Amodio. “Nema ništa sramotno u potrazi za znanjem.”

Zapravo, istraživanja pokazuju da razgovor s adolescentima o seksu na način koji odgovara njihovoj dobi, izravan je i pozitivan, dovodi do toga da djeca donose bolje informirane odluke.1 Dr. Kearney se slaže, dodajući da s godinama dolazi veće razumijevanje fizičkog procesa rađanja djece. “Adolescenti mogu razmišljati apstraktnije i mnogo bolje razumjeti biološke procese.” Stoga je važno osnažiti djecu i dati im riječi kojima će postavljati teška pitanja.

“Svaka dobna skupina trebala bi imati činjenično razumijevanje vlastitog tijela”, potvrđuje Amodio, naglašavajući važnost korištenja ispravnog terminologije od rane dobi.

Razgovor s posvojenom djecom

Može biti teško, pogotovo za malu djecu, razumjeti odakle dolaze posvojene bebe. Njihovi roditelji nisu bili trudni – kako je došlo do toga da dijete postoji?

Kao i kod odgovaranja na pitanje odakle dolazi biološka beba u obitelji, iskrenost je ključna. “Prijenos istine u redu je: neki roditelji odluče staviti svoje dijete na posvajanje kako bi druga obitelj mogla brinuti o djetetu”, kaže dr. Kearney.

Važno je objasniti svojoj djeci da su čak i posvojene bebe rođene kao svako drugo dijete, iz istog biološkog procesa. “Posvojena djeca također su proizvod porođaja. Njihovi biološki roditelji i njihovi posvojitelji igraju vrlo važnu ulogu u njihovoj priči o podrijetlu”, objašnjava Amodio.

Što ne reći kad djeca pitaju odakle dolaze bebe

Važno je da roditelji budu otvoreni i iskreni prema svojoj djeci, pogotovo kako ona stariju.

“Koristite činjenice! Ne lažite. Ne predstavljajte stvari drugačijima nego što jesu. Znanje uklanja strah i nesigurnost. Odgovarajte na pitanja iskreno i otvoreno. Točno odgovorite na ono što je pitano”, kaže Amodio.

Nešto što bi roditelji mogli razmotriti jest prestati koristiti staru priču o divovskom rodu koji donosi bebe budućim roditeljima. Nažalost, ova priča može biti zbunjujuća, pogotovo za djecu koja pokušavaju shvatiti komplicirani svijet. “Priča o rodi… ne može biti osnova na kojoj objašnjavate reprodukciju svojoj djeci”, ističe dr. Gummer.

Na kraju, važno je dopustiti djeci da postavljaju pitanja i samostalno oblikuju razgovore. “Dopuštanje djetetu da vodi razgovor omogućuje im da steknu znanje koje traže na način koji je prilagođen i ne preopterećujući”, kaže Amodio.

Iako pitanje “odakle dolaze bebe?” može izgledati kao zastrašujuće za odgovoriti, važno je zapamtiti da iskrenost i jasni vokabular izbjegavaju nesporazume, nelagodu i sram. Pružanjem svojoj djeci daru jezika i tjelesne autonomije, uče da mogu sigurno postavljati pitanja na koja će im biti odgovoreno istinito.